BAZA ZNANJA

Kurs: - Teorija dizajna

Modul: Likovnost u dizajnu

Autor: Test Instruktor

Naziv jedinice: Dizajn i vizuelne umetnosti

Vizuelne umetnosti

Vizuelne umetnosti su umetnosti čiji se proizvodi doživljavaju putem vida, okom. Ove umetnosti se još nazivaju i likovnim umetnostima. U nijh spadaju slikarstvo, vajarstvo i primenjene umetnosti. Ciljevi likovnih umetnosti su od estetskog značaja, a njihova dela su dekorativnog karaktera. Primenjene umetnosti uzimaju upotrebne predmete i dekorišu ih, ne uzimajući mnogo obzira prema stvarnoj funkciji predmeta.

Dizajn i upotrebljivost

Za razliku od umetnosti, dizajn iznad svega poštuje upotrebnu vrednost predmeta i prilagođava estetiku upotrebljivosti. Ovaj termin ćemo često nalaziti kao usability. Ovaj princip podrazumeva upotrebljivost, funkcionalnost i praktičnost. Jedan od najznačajnijih industrisjkih dizajnera koji uspešno rešava estetiku kroz upotrebljivost, jeste Filip Štark.

Filip Štark, cediljka za limun

Upotrebljivost predmeta se ogleda u njegovoj praktičnosti, funkcionalnosti. Predmet je funkcionalan ako je lako otkriti način na koji radi, ako brzo izvršava svoj zadatak, ako se i posle dugog vremena nekorišćenja predmeta lako možemo setiti kako radi, ako je ergonomičan (prilagodljiv ljudskom telu i potrebama). Naravno, kada govorimo o funkcionalnosti, najbitnije je da predmet služi svojoj nameni.

Dizajnerski proizvod ne služi dekoraciji, već ljudskim potrebama, ali tako da deluje i dekorativno, estetski.

Dizajn i ekonomičnost

Pored estetičnosti, funkcionalnosti i ergonomičnosti, dizajnerski predmet mora biti i ekonomičan. Dizajn je motivisan potrebom klijenta, za razliku od umetnosti koja je motivisana ličnom potrebom. Izuzetak od ovoga jesu umetnička dela koja se rade po nalogu. Ipak, klijent koji želi umetničko delo, želi dekoraciju, dok klijent koji želi dizajnerski proizvod, želi da zadovolji svoje potrebe, bilo upotrebnim proizvodom ili da unapredi svoju promociju i prepoznatljivost. Zadatak dizajnera je da svoj proizvod učini kvalitetnim i distinktivnim, ali po što manjoj ceni. S tim u vezi, potrebno je razmišljati o materijalima, bojama, vrsti štampe, broju primeraka. Svaki pojedinačan proizvod je jeftinijniji ako mu je proizvodnja u većim serijama, ali je ukupna cena proizvodnje veća.
Kako bi se došlo do dizajnerskog rešenja, potrebno je analitički pristupiti ispitivanju potreba klijenata.

Prvi korak ostvarivanja dizajnerskog rešenja, jeste sastanak sa klijentom, kada klijent izražava svoje želje i potrebe. Često klijent nije siguran u ono što želi i nije objektivan po pitanju svoje kompanije, tako da je neophodno objektivno marketinško ispitivanje konkurencije, potencijalnih korisnika, napredovanja sektora u kojem se nalazi naš klijent, stvarnih potreba klijenta i dr.

Dizajn i tehnika

Dizajnerskom rešenju se prilazni „konstruktivno". Potrebno je za početak osmisliti ideju, a potom je i tehnički rešiti. Samo rešavanje dizajnerskog proizvoda „proračunava" proporcije, čitljivost, poravnanje, materijale, kompjutersku obradu. Dizajn strogo prati dimenzije, opterećenja, spoljne faktore i prilagođava svoj proizvod štamparskoj mašini ili livenju. Stoga je veoma bitno da je dizajner upućen u tehnološke procese koji će materijalizovati njegovo rešenje. Dizajnerski posao se ne završava rešenjem na papiru ili kompjuteru. Dizajner je obavezan da se raspita o mašinama, kako treba da spremi svoje delo za štampu ili proizvodnju, kakve su mogućnosti mašine i sl; da odabere materijale i boje; raspita se o transportu i ambalaži.

Dizajn i sociologija

Uz nabrojane faktore, dizajn prati i sociološka kretanja. I to kroz prostor i vreme. U zavisnosti od mesta na zemlji, razlikuje se i kultura, a i tumačenja boja, simbola, oblika. Takođe, kroz istoriju su društveni fenomeni različito shvatani, pa je npr. nošenje različite odeće u prošlosti shvatano nepristojnim, dok se danas npr. cipele iz baroka smatraju nemogućim za nošenje. Naravno, razvoj tehnike je uticao na društvo, a time kako na estetski tako i na tehnički razvoj dizajna.

Venecijanska cipela iz doba baroka

Dizajn i psihologija

Kao što je već pomenuto, dizajner mora da prevaziđe iskaze svoga klijenta i dublje zaviri u ono što klijent zaista želi. Najbolje bi bilo da dizajner prodre u podsvest klijenta, a pošto je to skoro nemoguće, dizajner treba da poznaje osnovnu psihologiju ličnosti kako bi znao kako će njegov rad delovati na klijenta.

Vrste dizajna

Dizajn je podeljen u pet osnovnih kategorija, a to su:

• Grafički dizajn
• Industrijski dizajn
• Dizajn enterijera
• Multimedijalni dizajn
• Dizajn mode

Grafički dizajn se bavi dizajnom ambalaže, korporativnim dizajnom (dizajnom kompletnog vizuelnog identiteta), grafičkom opremom knijge, dizajnom različitih vidova grafičke promocije. Grafički dizajneri najviše sarađuju sa šatamparijama.

Industrijski dizajn dizajnira upotrebne predmete, od predmeta bele tehnike, preko automobila do nameštaja i sitne kancearijske opreme.

Dizajn enterijera je usko povezan sa arhitekturom. On osmišlja izgled unutrašnjih prostora ili ih dekoriše. Blizak ovoj grani dizajna je i aranžiranje u prostoru.

Multimedijalni dizajn je najnovija grana dizajna koja se ostvaruje u novim medijima. Multimedijalni dizajn se bavi se reklamom i vebdizajnom.

Dizajn mode je danas najprofitnija grana dizajna. On se bavi dizajnom odevnih predmeta, a često i stajlingom.